Razvoj međunarodne trgovine je pratio i razvoj međunarodnog trgovačkog
prava, koje se razvijalo s ciljem pružanja pravnog okvira koji bi uzeo u obzir
međunarodni karakter transakcija, te potrebu za jednostavnijim i efikasnijim
načinima poslovanja. U kreiranju takvog pravnog okvira, važnu ulogu je odigralo
autonomno trgovačko pravo, koje se razvijalo od prvobitnih trgovačkih običaja,
pa do kodifikacije u uzanse i na kraju dovelo do nastanka formularnog prava, koje
ima poseban značaj u savremenim međunarodnim transakcijama. Međunarodna
trgovačka komora u Parizu je uvidjela značaj formularnog prava za neometan
razvoj međunarodne trgovine, pa je 1936. godine usvojila INCOTERMS termine/
klauzule koje služe lakšoj alokaciji rizika i troškova između ugovornih strana u
ugovorima o međunarodnoj prodaji robe. INCOTERMS klauzule su od 1936.
godine revidirane nekoliko puta, a posljednja verzija je iz 2020. godine. Danas
se smatraju najznačajnim standardiziranim terminima u međunarodnoj trgovini,
koje ugovorne strane najčešće koriste prilikom regulisanja svojih ugovornih
odnosa. 

The development of international trade has been closely accompanied by the
evolution of international commercial law, which has evolved with the aim of
providing a legal framework that considers the international nature of transactions
and the need for more straightforward and efficient business methods. In creating
such a legal framework, a significant role has been played by autonomous
commercial law, which has developed from initial trade customs to codification
in practices and eventually led to the emergence of formulary law, which holds
a special significance in modern international transactions. The International
Chamber of Commerce in Paris recognized the importance of formulary law
for the unhindered development of international trade and, in 1936, adopted the
INCOTERMS terms/clauses to facilitate the allocation of risks and costs between
contractual parties in international sales contracts. The INCOTERMS clauses
have been revised several times since 1936, with the latest version dating back
to 2020. Today, they are considered the most significant standardized terms
in international trade, commonly used by contracting parties to regulate their
contractual relationships.

Sve veći broj porodičnih odnosa sa međunarodnim obilježjem bilo zbog
toga što su njihovi sudionici državljani različitih država ili imaju prebivalište u
različitim državama, ili ti odnosi nastaju, njihovi se učinci ostvaruju ili oni pak
prestaju na području različitih država, doveo je do potrebe da se utvrde pravila
kojima se određuje nadležnost organa pojedine jurisdikcije. Uredbom Vijeća
(EU) 2019/1111 od 25. juna 2019. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u
bračnim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti i o međunarodnoj
otmici djece sa obavezujućom primjenom u svim državama članicama Evropske
unije, unificirana su pravila kojima se određuje nadležnost u bračnim predmetima.
Nakon prikaza polja primjene ratione materiae, ratione temporis i ratione loci,
rad analizira odredbe koje uređuju pitanja međunarodne nadležnosti u bračnim
predmetima, kako u Evropskoj uniji, tako i u Bosni i Hercegovini. 

Mada postoji veliki broj tipova dronova i njihovih proizvođača oni se generalno
mogu svrstati u nekoliko osnovnih tipova. Dronovi su promijenili ratovanje jer
su učinili da se sa lakoćom mogu pronaći i likvidirati osobe koje predstavljaju
sigurnosne prijetnje pri tome ne dovodeći u opasnost živote vojnika koji su na
terenu. Današnji dronovi se ne razlikuju puno od ranijih radio kontrolisanih
aviona, ali su današnji automatizovani. U ovom radu razmatraju se glavni
izazovi u vezi sa problemom identifikacije dronova, koji uključuju otkrivanje,
moguću verifikaciju i klasifikaciju. U fokusu su načini detekcije, verifikacije i
zaustavljanja i zapljene dronova koji vrše ilegalne aktivnosti. S tim u vezi, dat
je pregled najrelevantnijih tehnologija koje su u savremenim sistemima nadzora
stavljene u mrežu prostorno distribuiranih senzora kako bi se obezbijedila potpuna
pokrivenost nadgledanog područja. U slučaju da je dron upleten u kriminalne
aktivnosti, njegovo oduzimanje i naknadna analiza u laboratoriju za digitalno
forenzičko istraživanje ključni je dio postupka prikupljanje i analize dokaza.
Izazovi povezani s forenzikom drona uključuju dekompoziciju drona i dijelove
koji se nalaze rasuti unaokolo, a što zahtijeva skupljanje materijala i njegovo
povezivanje. 

Although there are a large number of types of drones and their manufacturers,
they can generally be classified into several basic types. Drones have changed
warfare because they have made it possible to easily find and eliminate security
threats without endangering the lives of soldiers on the ground. Today’s drones
are not much different from earlier radio-controlled planes, but they are fully
automated. This paper discusses the main challenges related to the drone
identification problem, which include detection, possible verification and
classification. The focus is on methods of detection, verification and stopping and
confiscation of drones that perform illegal activities. In this regard, an overview of
the most relevant technologies, which in modern surveillance systems are placed
in a network of spatially distributed sensors, is given in order to ensure complete
coverage of the monitored area. In the case where a drone is involved in criminal
activities, its seizure and subsequent analysis in a digital forensics laboratory is
a key part of the evidence collection and analysis process. Challenges associated
with drone forensics include decomposition of the drone and parts being found
scattered around, which requires collecting the material and connecting the
pieces.