U sistemu prava intelektualnog vlasništva, oznake geografskog porijekla
su segment u kojem Bosna i Hercegovina ima naveći potencijal. Uz to,
poljoprivredna proizvodnja jedna je od osnovnih privrednih grana Bosne
i Hercegovine. Sve veći zahtjevi za proizvodima domaćeg, provjerenog
porijekla, kao i zabrinutost kupaca za zdravstvene aspekte ishrane, proizvode sa
oznakom geografskog porijekla posljednjih nekoliko decenija stavljaju u fokus
interesovanja. Travnički/Vlašićki sir jedan je od domaćih, autohtonih, poznatih
proizvoda koji nije u potpunosti zaštićen oznakom geografskog porijekla pred
nadležnim Institutom za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Rad traga
za odgovorom na pitanje da li Travnički/Vlašićki sir ispunjava uslove za zaštitu
oznakom geografskog porijekla, te koji je prijedlog modaliteta zaštite. Rezultati
istraživanja pokazuju da proizvod ima dugogodišnju pozitivnu reputaciju, ali i
da je došlo do razdvajanja naziva na Travnički i Vlašićki sir, kao i razdvajanja
korištenih sirovina za proizvodnju, te geografskog područja proizvodnje. Zbog
toga se daje prijedlog da Vlašićki sir bude zaštićen kao geografska oznaka ili
eventualno ime porijekla za sir od ovčijeg mlijeka, dok bi naziv Travnički sir bio
zaštićen također kao geografska oznaka za sir od kravljeg mlijeka. 

In the system of intellectual property rights, geographical indications are the
area in which Bosnia and Herzegovina has the greatest potential. In addition,
agricultural production is one of the basic economic branches of Bosnia and
Herzegovina. Increasing demands for products of domestic, verified origin, as
well as customers’ concerns about health aspects of foodstuffs, have put products
with geographical indications in the focus of interest in last few decades. The
Travnik/Vlašić cheese is one of the domestic, autochthonous, well-known
products that is not fully protected geographicla indication before the competent
Institute for Intellectual Property of Bosnia and Herzegovina. The paper seeks an
answer to the question of whether Travnik/Vlašić cheese meets the conditions for
protection as geographical indication, and what would be appropriate modality
of protection. The research results show that product has a reputation, but also
that there was a separation of the names of Travnik and Vlašić cheese, as well as
a separation of the raw materials used for production, and the geographical area
of production. For this reason, the proposal is that Vlašić sir should be protected
as protected geographical indication for sheep’s milk cheese, while the name
Travnik cheese should also be protected as protected geographical indication for
cow’s milk cheese.

Dobra od općeg interesa se pojavljuju u obliku građevinskog zemljišta,
poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta i drugih dobara, a zbog svog
značaja uživaju posebno mjesto u privrednoekonomskom i pravnom sistemu, te
shodno tome za ista je tradicionalno osigurana posebna pravna zaštita.
Pravni režim na predmetnim dobrima je uređen Zakonom o stvarnim pravima,
posebnim propisima o građevinskom zemljištu, poljoprivrednom zemljištu,
šumama i šumskom zemljištu, te drugim posebnim propisima.
U vezi sa pravnom egzistencijom dobara od općeg interesa u prethodnom,
kao i u važećem pravnom sistemu dolazilo je do značajnih transformacija
stvarnih prava na ovim dobrima u pogledu uspostave državnog, društvenog ili
tradicionalnog prava vlasništva. U vezi sa ovim konstatovane su određene radnje
naročito od strane entiteta u cilju prisvajanja predmetnih dobara, što je dovelo
do sporova i odluka Ustavnog suda BiH, sa zauzetim stavovima, u pogledu
ustavnosti određenih zakona, te statusa i pripadnosti predmetnih dobara.
I pored toga što su brojne odredbe relevantnih entitetskih propisa u ovoj oblasti
stavljene van snage, još uvjek nije uslijedio proces njihove harmonizacije, te
donošenja odgovarajućih propisa od strane nadležnih organa države BiH, u cilju
uspostave odgovarajućeg normativnopravnog okvira radi potpunog i adekvatnog
uređenja ove oblasti. 

Goods of common interest exist in the form of construction land, agricultural
land, forests and forest land, and other assets. Due to their significance, they
hold a special place in the economic and legal system, and, accordingly, they
traditionally enjoy specific legal protection.
The legal regime for these goods is regulated by the Law on
Rights in rem, as well as particular rules regarding construction land,
agricultural land, forests and forest land, and other specific regulations.
Regarding the legal existence of goods of common interest in the previous as
well as the current legal system, significant transformations of rights in rem on
these assets have occurred in terms of establishing state, social, or traditional
ownership rights. In connection with this, certain actions, especially by entities,
aimed at appropriating these goods have been noted, leading to specific disputes
that resulted in special procedures and decisions, with established positions of the
Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina regarding the constitutionality
of laws and the status and belonging of the subject goods.
Despite numerous provisions of relevant entity regulations in this area being
repealed, the process of their harmonization and the adoption of appropriate
regulations by the competent authorities of Bosnia and Herzegovina to establish
an adequate normative-legal framework for the complete and adequate regulation
of this area is still pending.

Ugovor o timesharingu sa svim svojim specifičnostima i elementima
predstavlja sui generis ugovor. Obzirom da isti ima elemente kao i ostali ugovori
nacionalnog prava, te da spada u nacionalno potrošačko ali i obligaciono pravo,
a istovremeno je regulisan i propisima EU, zbog čega njegove karakteristike
zaslužuju posebnu pažnju i obradu.
Kako turizam zauzima sve značajniju ulogu u privredi država članica, sektori
timesharinga i sličnih proizvoda za odmor trebali su biti podstaknuti na veći rast
i produktivnost na način da države članice usvoje određena zajednička pravila
koja bi se odnosila na sve ugovore o timesharingu, te slične proizvode za odmor.
Upravo zbog ovih i sličnih razloga, EU je 14. 1. 2009. godine usvojila Direktivu
2008/122/EZ o zaštiti potrošača u pogledu pojedinih aspekata vremenski
podijeljenog korištenja nepokretnosti, dugoročnih proizvoda za odmor,
preprodaje i zamjene. U odnosu na Direktivu 94/47/EZ, nova direktiva je
direktiva maksimalne harmonizacije, čime se osigurava jednako postupanje
prodavaca u svim državama članicama, što doprinosi većoj pravnoj sigurnosti
kako potrošača, tako i prodavaca.
Analiziranjem zakonodavstva EU, zakonodavstva modernih država u kojima je
ugovor o timesharingu jako rasprostranjen, te konačnom analizom pozitivnog
zakonodavstva BiH u kojoj se u praksi počinje javljati ovaj ugovor sa svim
svojim elementima, zaključuje se da je isti neadekvatno regulisan postojećim
Zakonom o zaštiti potrošača. Naime, potrebno je ugovor uskladiti sa Direktivom
2008/122/EZ koju smo obavezni implementirati, s obzirom da smo se
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju obavezali uskladiti naše
zakonodavstvo za zakonodavstvom EU. 

A timesharing contract with all its specifics and elements is a sui generis
contract. Given that it has elements like other national law treaties, and that it
belongs to national consumer and obligation law, at the same time it is regulated
by EU regulations, which is why its characteristics deserve special attention and
processing.
As tourism plays an increasingly important role in member states' economy, the
sectors of timesharing and similar holiday products should have been encouraged
to increase growth and productivity by adopting certain common rules that would
apply to all timesharing contracts and similar holiday products. On 14 January
2009, the EU adopted Directive 2008/122/EC on the protection of consumers in
respect of certain aspects of timeshare, long-term holiday product, resale and
exchange contracts. In relation to Directive 94/47/EC, the new Directive is a
directive of maximum harmonisation, which ensures equal treatment of sellers in
all Member States, which contributes to greater legal certainty of both consumers
and sellers.
Analyzing EU legislation, legislation of modern countries in which the
timesharing agreement is widespread, and the final analysis of the positive
legislation of BiH in which this contract with all its elements begins to appear in
practice, it is concluded that it is inadequately regulated by the existing Law of
consumer protection.
It is necessary to align the contract with Directive 2008/122/EC, which we are
obliged to implement, since the Stabilisation and Association Agreement has
committed to harmonize our legislation with eu legislation.